TRANSFORMACIJA KAO KO-KREACIJA

“It takes two to tango” kaze simpatična engleska poslovica ističući da je za sklad, lakoću, graciju plesa potrebno dvoje. I zaista, da bi ples bio lak, lepršav i lijep potrebno je da oba partnera za početak znaju korake… Jedan nije dovoljan, makar to bio majstor nad majstorima. Mogli ste plesati sa Antoniom Todarom, učiteljem nad učiteljima, kako su ga zvali u svijetu tanga, a da se ono što bi trebalo da izgleda kao ples rastvori u gomilu neartikulisanih pokreta. Za tango je potrebno dvoje!

Otkako sam prvi put čula ovu poslovicu osjećam neodoljivo iskušenje da dam svoj skromni doprinos riznici engleskih umotvorina. Ako je za tango potrebno dvoje, kako to da totalni stranci koje slučaj spoji na plesnim podijumu možda jednom u životu i nikada više ostave posmatrača bez daha svojom povezanošću, uskladjenošću, lakoćom…dok plesni takmičarski par nakon mjeseci svakodnevne vježbe izruči pred publiku impresivnu kolekciju figura, obrtaja, pregiba, ali nimalo plesne magije,nimalo života! Za pravi, živi, strastveni tango, zapravo je potrebno troje. Dvoje plesača koji znaju tehniku, korake, ritmove…ali i još nešto, nešto treće…

Kada sam nakon prvih promjena koje sam napravila uz pomoć psihoterapije, euforično i radosno počela da nagovaram svoje prijatelje da i sami odu na terapiju, svesrdno preporučujući čak i istog terapeuta, bila sam iznenadjena, pa i pomalo razočarana, shvativši da ono što je pomoglo meni, ne pomaže njima. To nije umanjilo moju strast da dijelim sebe  sa drugima, da povezujem ljude, da otvoreno pričam o svojim psihoterapeutskim iskustvima, uslijedili su mnogi skladni “plesovi” sazrijevanja i iscjeljenja. No, zadugo je ostalo pitanje zašto “savršeni” terapeut ne može da pomogne svima. Postepeno sam zaključila kako ima ljudi koje čak ni sami Dalaj Lama ne bi ničim dotakao, mogu da ih zamislim kako u svojim vrtlozima i nemirima ili u oskudici ravnodušnosti danima sjede pored tihog učitelja, bez titraja promjene. No, kada mi se jednog poslijepodneva, prijateljica koja bi se savršeno uklopila u pomenuti scenario sa Dalaj Lamom pojavila ozarena na vratima i sa izrazom duboke dirnutosti ispričala kako je prodavačica na pijaci tog jutra naizgled običnom recenicom prenula iz dugogodišnjeg sna, shvatila sam, i sama iznenada probudjena, da promjenu ne donose učitelji, terapeuti, iscjelitelji, ma kako duboki, duhovno budni i iskusni oni bili. U magnovenju sam se sjetila davne gimnazijske lekcije iz logike, lekcije o neophodnom i dovoljnom uslovu. Učitelji, terapeuti, iscjelitelji su nužni, oni su neophodni, ali nisu dovoljni za promjenu. Otvorenost, volja, motivisanost samog klijenta takodje je nužna, no ni ona nije dovoljna. Shvatila sam da je promjena susret dva svijeta prožeta hemijom trećeg elementa, to je susret dva ispružena prsta izmedju kojih kao u priči o postanju iskri iskra. Magija Trećeg, magija Univezuma, Izvora, Višnje Sile, Mudrosti, Boga u nama, Boga izvan nas, Prirode, Ljubavi, Slučajnosti, Privlačnosti – kako god zvali taj misteriozni element, a možemo i da ga nikako ne nazovemo, to je magija promjene, transformacije, ko-kreacije.

Tokom dugogodišnjeg unutrašnjeg putovanja, moja neutoljiva strast da se mijenjam, da razotkrivam sebe, da prihvatam izazove novog, nepoznatog i neistraženog, bila je izdašno nagradjena izuzetnim učiteljima koji su se pojavljivali tačno onda kada su mi trebali, tačno onda kada sam bila spremna za nove lekcije i nove nivoe. Govorila sam da su me promijenili. Njima sam se oduševljavala, njima sam bila fascinirana, njih sam preporučivala, sve dok mi neko nije došapnuo da je za tango potrebno dvoje. Uvidjevši da je moja otvorenost za novo otplesala svoj dio tog plesa, počela sam da se oduševljavam i ushićujem samom sobom. Govorila sam da sam promijenila sebe. Ushićenje je trajalo neko vrijeme, dok mi pomenuta poslovica nije ponovo pokucala na vrata. Shvatila sam, za tango je potrebno troje. Otada osjećam da sam svoju ličnu transformaciju ko-kreirala sa vodičima koji su mi dolazili u život i svjesna sam da bi bez bilo kog od ova 3 elementa promjena bila nemoguća. U trouglu moje želje, volje i otvorenosti da se razvijam, mudrosti, iskustva i duhovnosti mojih učitelja i hemije, magije, magnetizma koji nas je privukao i povezao, uvijek iznova radjala se promjena.

Neka zato poruka – transformiši me, sa kojom će se susresti svaki posjetilac ovog sajta, bude tihi zahtjev koji će svako od vas postaviti najprije sebi. Reći sebi – transformiši me, znaci pripremiti se za novo, otvoriti se, pokrenuti se. Zatim se sa istom porukom – transformiši me, okrenite onima oko sebe, vašim saputnicima u Igri Transformacije, svakome ko sjedi u krugu oko table, bio to vaš saigrač ili vaš facilitator. Na kraju, osjetite kako se obraćate i nečemu trećem, Univerzalnoj Mudrosti, ili da kažem, Mudrosti Igre Transformacije, sa istom ponudom, sa istim pozivom – transformiši me. Duboke promjene koje sam svjedočila vodeći kao medijatorka brojne radionice Igre Transformacije, ne pripisujem sebi. One nisu samo moje, one ne pripadaju samo Igračima,one ne pripadaju ni Igri. One su ko-kreirane izmedju Igrača,mene i Igre.

Neka Igra Transformacije bude plesni podijum na kome će se promijeniti vaš život.

It takes three to tango.

 

1 comment

  1. pete

Trackback e pingback

No trackback or pingback available for this article

Leave a Reply